Izdvojene vijesti: Pismo kardinala Joao Braz de Aviza predsjedniku HKVRPP-aPoruka za Dan posvećenog života 2014.Prvi međunarodni kongres o komunikaciji
 

Misli:

"Kako čovjek čezne za Bogom,
tako još više Bog čezne za čovjekom."

Sv. Ivan od Križa

 


Poezija:

"Prekini mi život noći,
Bože, daj mi život dana,
Ne drži me prikovana
Tako čvrstim verigama;
Gle, muči me želja sama
Vidjet te u tminam tijem
I mrem s boli što ne mrijem."

Sv. Ivan od Križa

slika

Sveci i likovi

Sveti Ivan od Križa

 

Juan de Yepes (brat Ivan od Križa) rođen je 1542. god. u gradiću Fontiveros smještenom na kamenitoj i goloj zemlji središnjeg platoa stare Kastilje, na pola puta između Madrida i Salamanke. S populacijom od oko 5000 u mjestu se nalazilo i nekoliko malenih trgovina tkaninom. Ivanov otac, Gonzalo de Yepes, sin bogatog trgovca svilom u Toledu, zaustavio se prilikom jednog putovanja u Medini del Campo i tu upoznao Catalinu Alvarez, siromašnu, neobrazovanu tkalju. Unatoč razlici u društvenom statusu, par se ženi 1529. god. Šokirani zbog onoga što su smatrali sramotnim – sklapanje braka s djevojkom nižeg staleža – trgovačka obitelj razbaštinila je Gonzala. Ispod tipičnog klasnog snobizma krili su se ipak dublji razlozi. Naime, obitelj Yepes skrivala je svoje pravo židovsko podrijetlo kako bi izbjegla zakonske restrikcije nametnute onima kojima je manjkala "limpieza de sangre", čistoća krvi. Kako je Catalinino podrijetlo bilo nejasno, obitelj Yepes se bojala da će pitanja vezana za njene korijene dovesti i do istrage njihovih pređa. Stoga je bilo bolje riješiti se mladića negoli riskirati gubitak časti i novca pred inkvizicijom.

Ostavši bez ikakve financijske potpore, Ivanov otac morao se prihvatiti mukotrpnog i slabo plaćenog tkalačkog obrta. U neimaštini i kušnjama Gonzalo i Catalina pronalazili su snagu u uzajamnoj pažnji i ljubavi. Imali su troje djece: Francisca (Franju), Luisa i najmlađeg Juana (Ivana). Ivan je imao nešto više od 2 godine kad mu je umro otac, shrvan dugogodišnjom teškom bolešću od posljedica epidemije koja je harala Španjolskom u šesnaestom stoljeću. U neimaštini koja je nastupila mlada srčana udovica uputila se na naporno putovanje u nakani da potraži pomoć kod imućnih članova muževljeve obitelji. Pokucala je na vrata jednog šurjaka arhiđakona u Torrijosu nedaleko Toleda. Ovaj ju ju je odbio pa je otišla do drugog brata, liječnika u obližnjem Galvezu, koji je pristao udomiti i posvojiti Franju. Međutim liječnikova supruga počela je iskorištavati Franju pa ga je majka ubrzo povela kući u Fontiveros gdje se obitelj trsila za život kako je znala i umijela. U ovo vrijeme preminuo je Ivanov brat, vjerojatno zbog neuhranjenosti. Catalina je bila primorana odseliti iz svog skromnog doma u Arevalo gdje prilike nisu bile ništa bolje, a naposljetku u Medinu del Campo, glavno trgovačko središte Kastilje gdje je nastavila raditi kao tkalja.

Ivan je pohađao školu "de la doctrina", jedna vrst sirotišta koje je djeci pružalo hranu, odjeću i smještaj te osnovnu naobrazbu uz vjersku poduku. Imao je priliku postati šegrt u nekom obrtu ili profesiji. Svećenik koji je bio upravitelj škole, izabire Ivana za akolita na službu u obližnjem samostanu augustinki "La Magdalena". Radio je u sakristiji 4 sata prijepodne ali i poslijepodne kad bi to poglavar, kapelan ili sakristan zatražili. Što se tiče naukovanja (drvodjeljstvo, krojenje, kiparstvo i slikanje) nije pokazivao previše sklonosti prema njima.
Njegova darovitost, njegova blagost i strpljivost našli su svoj izričaj u njegovanju bolesnika. Don Alonso Alvarez, ravnatelj bolnice "de las bubas" koja se brinula za siromašne koji su bolovali od kuge, sifilisa i drugih zaraznih bolesti, počeo se zanimati za Ivana i ponudio mu službu njegovatelja i sakupljača milostinje. Don Alonso također mu je pružio priliku i za nastavak školovanja na novootvorenom jezuitskom učilištu koje je bilo jedna vrsta napredne srednje škole humanističkog usmjerenja. U školi pravilo su činila predavanja iz gramatike, retorike, filozofije te latinskog i grčkog jezika. Budući pjesnik došao je u dodir s latinskim i španjolskim klasicima, i više od toga, jer su isusovci zahtijevali visoki standard i neprestano vježbanje, čitanje i literarne radove.
Upoznavši se s simbolikom klasike, nadareni učenik usavršava se u literarnoj tehnici i otvara se svijetu oko sebe. Ove godine rada u bolnici i studiranja, zadaće koje se pozivale na odgovornost i ustrajnost, upotpunile su Ivanova rana iskustva siromaštva.

Zvanje u Karmel

 

Pri završetku školovanja, Don Alonso mu nudi sigurnu budućnost: zaređenje za svećenika i mjesto bolničkog kapelana. Mladić je zauzvrat činio sve kako bi pomogao svojoj siromašnoj majci i bratu. Na njega su ciljali i isusovci koji su posebno cijenili njegovu intelektualnu nadarenost i pobožnost. Na iznenađenje sviju, Ivan 24. veljače 1563. kao dvadesetjednogodišnjak ulazi u novicijat novootvorenog karmelskog samostana Santa Ana u Medini. Ono što ga je priklonilo Karmelu bio je vjerojatno njegov kontemplativni duh i njegova osobita ljubav prema Mariji, majci Božjoj.

Uzevši ime Fray (brat) Ivan od sv. Matije, svoju godinu novicijata provodi proučavajući Pravilo i duhovnost prvotnih Karmelićana. U "Institutio primorum monachorum", srednjovjekovnom djelu o duhovnosti Reda koje je Ivan sigurno proučavao kao novak, stoji slijedeće naučavanje:

"Cilj ovog života je dvostruk: prvi (cilj) je onaj kojega možemo postići vlastitim nastojanjem i vlastitim vježbama u krepostima uz pomoć Božje milosti, tj. prikazivati Bogu (osjećaje) srca koje je čisto od svake okaljanosti aktualnoga grijeha. Ovaj cilj postižemo kad smo savršeni i na Keritu, tj. skriveni u toj ljubavi o kojoj Mudrac govori: 'Ljubav pokriva sve pogreške' (Izr 10,12). Bog je želio da Ilija toliko napreduje kad je rekao: 'Sakrij se na potoku Keritu' (1 Kr 17, 3-4). Drugi pak cilj ovoga života pokazuje nam se kao čisti Božji dar. Ovaj (drugi) cilj sastoji se u tome da ne samo poslije smrti nego već u ovome smrtnom životu nekako okusimo u srcu i u duhu snagu Božje prisutnosti i slatkoću nebeskog života. To znači piti na potoku ljubavi Božje koju Bog obećaje u riječima: 'Pit ćeš iz potoka'. U ovom dvostrukom vidu se redovnik treba predati pustinjačkom i proročkom životu."

Najvjerojatnije krajem 1564. Ivan od sv. Matije odlazi u Salamanku na studij filozofije i teologije. Izgled sveučilišnog grada sa svim njegovim crkvama i katedralama, palačama i gospodštinama oduševio ga je. U doba svojeg najvećeg sjaja, sveučilište u Salmanki odlikovalo se prestižnim profesorima, velikim brojem studenata iz svih dijelova Španjolske, s naglaskom na bibilijske i teološke studije i raznim filozofskim usmjerenjima. Mjerilo se s najslavnijim sveučilištima kao onim u Bolonji, Parizu i Oxfordu. Ivanovo ime pronalazimo u rezultatima prijemnog ispita za studij umjetnosti u razdoblju od tri godine. Školske godine 1567/68 Ivan se upisuje na teologiju.

Doznajemo da se brat Ivan isticao po svojoj "osobitoj nadarenosti" i zalaganju, svjedočanstvo poduprto njegovim položajem nadstojnika još kao studenta.

Ova služba podrazumijevala je dnevnu poduku studenata, obranu javnih teza i rješavanja pritužbi. Mladi karmelićanin je ipak bio nezadovoljan. Da li je to bilo zbog atmosfere na sveučilištu gdje se promicanje znanja lako pretvorilo u promicanje sebeljublja, želje za naslovima, uglednim mjestima, promaknućima i nagradama? Je li tu Ivan počeo primjećivati tvrdoglavu navezanost na poznate sisteme razmišljanja, i nevoljkost u priznavanju konačne ograničenosti svih spekulacija? Je li ovo on tražio kad je položio zavjete? U svakom slučaju, njegovi pogledi išli su u drugom pravcu; često se bavio mišlju da stupi u kontemplativni red Kartuzijanaca. Iako se Ivanu dopadao studij, kontemplativni život koji ga je na prvom mjestu privukao u Karmel sada se borio za prvo mjesto.